{"id":82,"date":"2013-04-29T23:28:21","date_gmt":"2013-04-29T21:28:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.caritas-su.org.rs\/?page_id=82"},"modified":"2015-05-28T12:21:40","modified_gmt":"2015-05-28T10:21:40","slug":"povijest","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.caritas-su.org.rs\/?page_id=82","title":{"rendered":"Povijest"},"content":{"rendered":"

Slu\u017eba siroma\u0161nih u Crkvi<\/span><\/strong><\/span><\/p>

\u017divot pracrkve je\u00a0 bio pro\u017eet pomaganjem siromaha \u2013 po uzoru Isusova \u017eivota \u2013 (sakupljanja za siromahe, briga za udovice). Apostoli su, kao prvi stupanj sve\u0107eni\u010dkog reda, \u0111akone su postavljali za slu\u017ebu siromaha. Tu brigu za siroma\u0161ne su ve\u0107 tada sistematski obavljali, vodili su liste siromaha, njihovih potreba i okolnosti njihova \u017eivota. Pracrkva je stalno budila svijest o du\u017enosti brige za rodbinu i obavezu rada za one koji su sposobni za rad. Za one radno nesposobne, koje velika obitelj nije mogla izdr\u017eavati, brigu je vodila crkvena zajednica. Zajednica se nije brinula samo za tjelesne potrebe, nego je i duhovno pomagala te ljude. Sredstva za pomo\u0107 su sakupljana kao milodari. Za vrijeme apostola, svaki je po svojim mogu\u0107nostima donosio hranu, koju su stavljali u zajednicu, i ono \u0161to nisu pojeli za vrijeme \u017ertvene ve\u010dere, dijelili su preko tjedna potrebnima.<\/span><\/p>

Crkva je tu praksu brige za siromahe \u0161irila i izan granica Rimskog carstva. Jednu \u010detvrtinu crkvenih prihoda – \u201equarta pauperum\u201c \u2013 je trebalo dati za karitativne svrhe. Osnivali su \u201emjesta, pogodna za brigu o bolesnicima\u201c, za prihvat putnika i siroma\u0161nih su gradili pogodne zgrade.<\/span><\/p>

U IV. stolje\u0107u je uredba cara Konstantina Velikog otvorila prostore brige Crkve za potrebne. Du\u017enost biskupa je bilo posje\u0107ivanje zatvora, kontrola postupanja prema zatvorenicima i organiziranje podjele hrane za udovice i siroma\u0161ne. Osnivane su redovni\u010dke zajednice, koje su brigu za potrebne smatrale kao jedan od najva\u017enijih zadataka.<\/span><\/p>

U VI. vijeku su se formirale \u017eupske zajednice u dana\u0161njem smislu i briga za potrebne je pala u njihovu nadle\u017enost. Ubrzo je postalo jasno da se jo\u0161 organiziranije mora voditi ta briga za potrebne. Uz i u krilu redovni\u010dkih zajednica su veliki sveci postavljali visoke standarde karitativnog rada Crkve: Sveti Benedikt, Franjo Asi\u0161ki, Sveta Elizabeta Ugarska, Sveta Jadviga. Redovni\u010dki samostani su postali pravo sredi\u0161te brige za potrebne. U sklopu ili uz samostane su gradili bolnice, siroti\u0161ta, ubo\u017ei\u0161tva, gdje su redovnici i redovnice slu\u017eile i za potrebe sakupljali milostinju. Vite\u0161ki redovi su tako\u0111er sudjelovali u brizi za potrebne.<\/span><\/p>

U XVI. stolje\u0107u je veliki za\u0161titnik siro\u010dadi, Sveti Filip Neri pokazao je kako treba odgajati uli\u010dnjake i brinuti se za siro\u010dad. U XVII. stolje\u0107u je jedan od\u00a0 istaknutih boraca za potrebne, Sveti Vinko Paulski je uveo novi na\u010din brige za bolesne u njihovim ku\u0107ama, te je imao velikog udjela pri osnicanju sestara Milosrdnica.<\/span><\/p>

U Novom vijeku su se tako\u0111er pojavili velikani kr\u0161\u0107anske ljubavi. Don Bosco je velikan odgoja mlade\u017ei, \u0161to do dana\u0161njeg dana salezijanci smatraju svojim primarnim poslanjem. Bla\u017eeni Adolf Kolping je u Njema\u010dkoj postavio temelje izobrazbe za zanate, a Mary Ward je u Engleskoj, osnivaju\u0107i red Congregatio Jesu, odgoj djevojaka je podigla na visoki nivo. Dok je kr\u0161\u0107anstvo iznjedrilo dragulje kr\u0161\u0107anske dobrotvornosti, dr\u017eava je nastojala u\u010diti od nje i konkurirati joj. Poslije rastave dr\u017eave od crkve, dr\u017eava je preuzimala sve vi\u0161e dru\u0161tvenih i socijalnih djelatnosti, koje je crkva nosila. Tako je izgra\u0111en i dr\u017eavni socijalni sistem. Izgradnjom dr\u017eavnih ustanova i smanjivanjem finansijskih kapaciteta crkve, njezine socijalne ustanove su oslabile i pale na teret dobrotvornosti vjernika.<\/span><\/p>

U takvim okolnostima se ipak pokazalo kakve divljenja dostojne uspjehe zna posti\u0107i crkvena karitativna slu\u017eba svojim silama i sposobna je obnoviti se. Takva organizacija je postala “Caritas-Verband f\u00fcr das Katholische Deutschland” koju je osnovao 1897. Lorenz Werthmann i koju je biskupska konferencija Njema\u010dke 1916. priznala kao ckveni karitas. Werthmannov cilj je bio da se dobrovoljni rad nesebi\u010dnih ljudi uklopi u organiziranu formu i tako postane djelotvorniji. Lorenz Werthmann je oblikovao svjetski poznat i priznat znak Caritasa, koji prikazuje plamene ljubavi. Jedan od osnovnih principa je postavljeno: Caritas poma\u017ee ljudima be obzira na vjeru i nacionalnost. Po primjeru njema\u010dkog Caritasa u ostalim dr\u017eavama Evrope su osnovane nacionalne, biskupijske i \u017eupske organizacije. Sada je Caritas prisutan u cijelom svijetu kao dobrotvorna ustanova Katoli\u010dke crkve.<\/span><\/p>

Caritas u Suboti\u010dkoj biskupiji.<\/span><\/strong><\/span><\/p>

Poslije trijanonskog ugovora u Subotici nosioci karitativne djelatnosti su bili franjevci. Mnogo godina su imali pu\u010dku kuhinju, te su na svojim prosja\u010dkim putevima sakupljali i za siromahe. \u017dupnici su iz kase Svetog Antuna pomagali najpotrebnije. Poslije drugog svjetskog rata komunisti\u010dka vlast je nacionalizacijom crkvenih dobara oduzela izvore dobrotvornosti od crkve i socijalnu skrb je monopolizirala. Zabranila je prosja\u010denje na crkvenim vratima. \u017dupnici su iz kase Svetog Antuna pomagali, koliko su mogli. U Suboti\u010dkoj biskupiji je u sedamdesetim godinama u Pravilniku i poslovniku crkvenih op\u0107ina bilo predvi\u0111eno osnivanje karitativnog odjela. U nekim je \u017eupama taj odjel bio veoma aktivan i mnogo su u\u010dinili za one, koji nisu znali ili mogli dobiti dr\u017eavnu socijalnu pomo\u0107.<\/span><\/p>

Poslije raspada Jugoslavije Caritas Evrope je preko Caritasa \u0160vicarske po\u010deo slati \u0161lepere hrane i higijenskih materijala. Za primanje te pomo\u0107i biskupi su zajedno sa nekoliko laika osnovali Caritas Jugoslavije, koji je mogao, kao uvoznik, primati te po\u0161iljke. \u0160lepere su zatim upu\u0107ivali na biskupijske karitas-centre, preko kojih je pomo\u0107 stizala do \u017eupa, gdje su volonteri karitativnog odjela dijelili potrebnima. U tom radu su \u017eupske karitas-grupe oja\u010dale i postale su organiziranije i ujedno su se formirali biskupijski Caritas-centri. U Suboti\u010dkoj biskupiji su formirana dva centra: u Novom Sadu i u Subotici, te kasnije i u Senti. Cord-Aid iz Holandije je slao ogrjevno drvo i \u0161tednjake, \u0161to je dijeljeno ve\u0107inom izbjeglicama i raseljenima sa Kosova. Da bi se paketi u Subotici i u Novom Sadu mogli isporu\u010divati na adrese potrebnih, Caritas \u0160vicarske je darovao jedan kombi i jedan auto.<\/span><\/p>

Karitativnu djelatnost Caritasa Suboti\u010dke biskupije je od po\u010detaka podr\u017eavao i Caritas Gorizia, \u0161alju\u0107i kamione hrane i odje\u0107e, daruju\u0107i sjeme povr\u0107a, pili\u0107e i koncentrat raseljenima te funkcioniranje klubova za penzionere, koje je trebalo zatvoriti zbog nedostatka sredstava. Darivao je i za KODDE i HAD, te Pravoslovanu crkvenu op\u0161tinu za pomaganje srednjo\u0161kolcima i studentima te za adaptaciju zgrade za Caritas-Club u Gajevoj ulici.<\/span><\/p>

Caritas Linz – Caritas Ober\u00f6sterreich – je postao najsna\u017eniji donator na\u0161eg Caritasa od 1997. Slao je pakete hrane, higijene i odje\u0107e, bolesni\u010dke krevete, bolesni\u010dka kolica, hodalice, bicikle za radnice i ku\u0107u za centar Caritasa u Subotici. Predavao nam je svoja iskustva u radu za stare u ku\u0107noj njezi, te je 2001. godine pokrenuo pilot-projekat ku\u0107ne njege i pomo\u0107i u ku\u0107i u Subotici i 18 mjeseci je finansirao funkcioniranje tog projekta. 2002. je takav pilot projekat podr\u017eao Cord-Aid iz Holandije u Novom Sadu i finansirao \u010detiri godine.<\/span><\/p>

2003.godine je krenuo veliki projekat \u00a0Caritasa u Jugoslaviji, Slu\u017eba ku\u0107ne njege i pomo\u0107i u ku\u0107i. U Suboti\u010dkoj biskupiji je osnovana ta slu\u017eba u Subotici i u Novom Sadu uz finansiranje sa strane Caritasa Evrope. U izgradnji slu\u017ebe veliku pomo\u0107 su pru\u017eili stru\u010dnjaci Caritasverbanda iz Njema\u010dke.<\/span><\/p>

U januaru 2003. su kao civilno-pravno lica registrirani Caritas Suboti\u010dke biskupije, Caritas dekanata Novi Sad i \u017eupski Caritas u Senti. Time je postalo mogu\u0107e neposredno primanje donacija iz inozemstva, sudjelovanje na konkursima i jo\u0161 bolja organizacija rada.<\/span><\/p>

Daljnji razvoj mo\u017eete na\u0107i na listovima pojedinih centara:<\/span><\/p>